U današnje vrijeme jako puno ljudi se zarobi(lo) u detoksu i željom da su čisti kao suza i da će se čistiti dokle god nije tako.
Luka je bio jedan od njih 2 godine.
Nakon što se riješio svojih dijagnoza (Crohn, reumatoidni artritis, gastritis i autoimuni hepatitis) uz pomoć detoksa i promjene svojih životnih navika našao se u zanimljivoj situaciji.
Njegova disciplina više nije imala temelj da mu je zdravlje u opasnosti i više se nije imao za što držati da ostane discipliniran u tome kako se hrani i što radi.
Uslijedila je godina i pol velike kontradikcije i borbe unutar Luke gdje sam išao iz jednog ekstrema u drugi – veganska procesuirana hrana pa kažnjavanje postom i detoksom – i tako u krug.
Puno strahova je bilo prisutno vezano za sve vrste hrane osim voća i povrća jer još Luka nije imao dovoljno duboko razumijevanje zdravlja i mislio je da je samo hrana bila razlog zašto je imao 4 kronične autoimune dijagnoze.
Nakon što mu se proširila slika, uvidio je da ovo što si je radio je bilo puno gore od toga što pojede tu i tamo.
Shvatio je da su detoks i hrana alati za čišćenje nakupina i blokada iz tijela koje sprječavaju ravnotežu i optimalnu funkciju sistema, organa i žlijezdi. Alati koji su Luku i puno drugih ljudi doveli nakon čišćenja do razine gdje se otvori puno drugih mogućnosti. Gdje se može drugačije vidjeti svijet, odnose, zdravlje, sebe. Gdje se može drugačije odlučiti, izabrati.
Tranzicija je potrebna, za dugoročnu održivu promjenu prema prirodnom zdravlju. Tada se to događa po putu, korak po korak, prirodno. Uz detokse par puta godišnje, Luka je u tranziciji sad 2 i pol godine i prirodno mu po putu otpadaju određene namirnice i navike. Trebao je razumjeti gdje je bio, od kuda kreće, koliko godina i desetljeća i generacija je živio drugačije – a onda po tome, ide korak po korak prema prirodnijem.
A detoks je tu alat koji kao i održavanje kuće i auta, bi trebalo biti unormalizirano da budemo dobri prema svom tijelu i omogućimo mu uvjete na kojima može optimalno i sve bolje i bolje raditi svoj posao.